Metuzalem

''E, nemoj se tako potpisivat'. Kad budeš doktor nauka, onda mi se javi. Sad dobro znaš gdje ti je mjesto,'' rekla je bibliotekarka, čije je lice uvijek djelovalo ospičasto, iznureno i nekako ljubičasto. Ako su vam fetiš detalji, primijetili biste da se ove crte smjenjuju, po jedna  osvoji cijelo lice, pa je porazi druga... i tako u krug. Porijetko se desi i da joj je čelo iznureno, obrazi ospičasti, a brada i podvaljak purpurni. Moguć je i drugačiji raspored. Po mom skromnom znanju kombinatorike, šest je ovakvih permutacija. 

 

''Znam,'' ironično, ali u granicama kulture, dometnu student romanistike. Brucoš koji se ne želi pomiriti s mišlju da njegov posao sutra neće vrijediti ni golog ku*ca.

 

''Aham. Još si i neodgojen. Da mi je samo upoznati tvoje roditelje'', povuče se nazad i predomisli, odmahujući rukom i polusijedim čuperkom kose. ''Ma, zaboravi. Ne vrijedi...''

 

''Oprostite, a gdje su druge dvije knjige koje sam naručio?''

 

''Pa, kad ih ovdje nema, znači da su na čitanju ili da se ne smiju iznositi iz čitaonice. Helem, šta bi to tebe trebalo zanimati? To nije tvoja stvar.''

 

***

Kraj treće godine. Opet biblioteka. Zagušljivo je. Dotična puši sa tri kolegice. Sve duboko uvlače i nervozno ispuhuju dim. Tri klimakterične lokomotive. Pod njima se čuje kloparanje stolice, poput truckave buke kojom vagoni maltretiraju duge i nedužne tračnice.

 

''Ja te svima hvalim. Što odgoj, što obrazovanje. 'vakog studenta dugo nismo imali,'' viknula je čim se pojavio na vratima.

 

''Hvala, ali zaista nema potrebe za laskanjem.''

 

''Nije to laskanje, to je činjenica. Nego, 'ajd' navrati kasnije, u jedan. Sad imam nekog posla.''

 

Vratio se u jedan. Na vratima je velikim ljubičastim slovima bilo otkucano: ''Kolektivni godišnji odmor. Za studente koji nisu vratili knjige predvi'ene su odre'ene kazne. Zato se moraju pojaviti u prostorijama biblioteke čim počne ak. 2009/2010. god.''

 

 

Selman Repišti

29. 8. 2016.